odmiče ljeto, a ja još samo gledam u druge žene, koje su se ranije sjetile pobrinuti za svoj izgled. napokon sam se odlucila obracunati sa 15 kila viška, koje vucem od rođenja prvog sina. (5 godina). nije ovo prvi put da donosim takvu odluku, ali sada sam zaista motivirana, bože moj, kako sam motivirana. plan je bio ovakav: kupit ću onu knjigu 'zašto se francuskinje ne debljaju' i poslužiti se sa savijetima. knjigu nisam kupila, jer su mi neke druge odvukle pažnju i lovu, pa se oslanjam na par savjeta koje sam procitala u recenziji knjige. od brzih djeta sam odustala, pa se više ne zamaram planiranjem da cu izgubiti 50 kila u 4 dana, a ustvari se samo prežderem nakon 2 dana gladovanja. plan vježbanja je ovakav: nema plana.
sad kad malo sagledam situciju, možda je plan i malo manjkav, ali dajem si za pravo da ga mjenjam s vremenom i raspoloženjem. kad god sam sama sebi govorila da nešto moram napraviti, to uredno nije bilo napravljeno. uz svoj superplan, još sam se i oboružala najjeftinijom kremom protiv celulita i jeftinim zavojima protiv te napasti, koji začudo, pomažu. sada imam 75 kila. obznanjujem to, ovako javno, da cijeli svijet vidi. za dva mjeseca ću ponosno reci: imam 60 kila, možda i koju manje. držite mi fige :D
izgleda da se sve bolje nosim sa situacijom. ili će barem izgledati tako sve dok više ne bude tako (ima li ovo smisla?).
napokon sam organizirala vrijeme tako da imam vremena i za sebe. baš veceras planiram napraviti pakung za kosu, srediti stopala i nalakirati nokte. i naravno, procitati jeftini ljubic. prava večer uživanja za jednu ženu. danas sam inspirirana svim hrabrim ženama koje sam upoznala. valjda su me one digle iz letargije. puno ih je i iz gore situacije nego što je moja izašlo kao pobjednice. odakle mi onda pravo da se samosažaljevam. dokle god si mogu priuštiti sitne životne radosti, nije sve ni tako loše, zar ne?
ubija me ova sparina. evo upravo sam sjela s mirom božjim nakon cijelog dana naganjavanja sa klincima, i umjesto da osjetim olakšanje, osjecam se kao da je netko zamotaoprijanjajucu foliju oko mene. a friško sam otuširana. nekako se osjecam usamljeno, sad kad je tišina u kući. nedostaje mi netko s kim bih podjelila ovaj mir. trebala bih zanati kako provesti kvalitetno vrijeme sama sa sobom, ali sad zaista nisam za to raspoložena. ne znam da li je to radi vremena ili nećeg drugog, ali večeras je samoća dosadnija i nametljivija od najlošijeg društva.
danas sam malo odlucila eksperimentirati sa ručkom. tražila sam nekakav recept za kinesko jelo. shvatila sam da mi fali još pokoji sastojak, pa će specijaliteti malo pričekati dok ne nabavimsve začine, ali ljudi moji, nešto ne mogu izbaciti iz glave- u 2 od 3 recepta ide vegeta. mislim , zar kinezi zaista koriste vegetu u svojim poznatim jelima ili je to navika hrvatskih kućanica da tutunu vegetu u sve što nije kolač? e da, ni afganistanska jela nisu bolje prošla. možda ja nisam bila svjesna da je vegeta zaista toliko popularna. hmmm
neko vrijeme nisam pisala. moj bebač je imao upalu pluća. kad sam vodila njega na inekcije, ignorirala sam vlastiti kašalj, pa sam otišla doktoru tek kad zaista nisam više mogla disati. ispostavilo se da i ja imam upalu pluća. protekli tjedan upb je pomagao oko klinaca, a ja sam pokušavala ponašati se kao da mi nije ništa, pa je to samo produljilo oporavak i nakon ture sumameda moje stanje je još gore. usput, oni sprejevi koje doktori propisuju asmaticarima nisu od nikakve jebene koristi. ove godine sam vec imala upalu pluča i dva puta bronhitis, pa moja doktorica trkenja o nekakvom kroničnom bronhitisu i toplo preporucuje odlazak na more. e draga doktorice, ako može ljetovanje na recept, onda ok. u protivnom, bojim se da ništa od toga.:(
baš bih vam sad htjela nešto pametno napisati. ali zaista nemam pametnih ideja u zadnje vrijeme. zaključujem da je ovo moj najblesaviji i najkraci post do sada i sve vas pozdravljam. :)
ovaj vikend nisam izašla. propustila sam sve manifestacije za dan grada. odbila sam prijateljicin poziv na škorin koncert. umjesto toga ja sam se uhvatila peglanja 11 tura veša. pore su mi se odčepile, koliko sam se naparila od pegle.kada sam složila svu opeglanu robu, shvatila sam da ni ne stane sve u ormar. ali eto, ponosna sam na sebe i na svoju snagu volje. sad me cekaju još samo tri ture koje se suše na žicama i četiri ture koje još moram oprati. gdje je tome kraj, za kog su jarca tolko puno prljali? ( moja inačica balaševiceve 'slovenske').
e sad malo odugovlačim, kako ne bih priznala ono bitno... ipak sam otišla na razgovor kod psihijatra. eto. dala se nagovoriti. čovjek me uvjerio da ipak odgodim papirologiju. sada zurim u neovjerenu potvrdu o imovinskom stanju u kojoj bi trebalo pisati da ne posjedujem pod milim bogom ništa i jedina stavr koja me zaista brine je hoću li morati vaditi friške dokumente kad se za koji mjesec odlučim ipak razvesti. vjerovatno bi to večini ljudi u mojo situaciji predstavljalo najmanji problem, ali ja nisam vecina ljudi, a i zaista osječam nemali prezir prema čekanju u redovima zajedno sa nagluhim bakama kojima uvijek fali neka potvrda iz doboja, gdje su živjele do 82. eto toliko za danas. idem se baciti na neki posao da ne razmišljam puno o glupostima. pozdrav svima :)
fino jučer ja otišla sa upbom kod pravnice. usput se sjetili navratiti u franjevacki samostan. tamo ima jedan fratar koji ima karizme ili kako se već zovu te super moći. i da ne duljim bla bla, tralalala, on nešto trkenjao o tome kako se upb kraj mene osjeca inferiorno i da mu nabijam kompleks manje vrijednosti zato što sam sposobna žena. mislim, vidi to čovjek, ipak ima super moći. i tako se on odlucio pomoliti za spas našeg braka. i ajd živio on meni, sve to ljepo prošlo i mi krenuli svojim putem dalje. došli fino kod pravnice i uspostavilo se da nam fali jedan papir. divotica. zaputili se kući ( svako svojoj), usput se posvađali jedno 6 puta, i na jedvite muke se dogovorili da se on naleti kad klinci zaspu da pokupi moj oib i da se dogovorimo oko detalja. i tako fino ja sve priredila, uspavala klince i blabala, kad zvoni mobitel. naravno, upb: ja večeras neću doći.
ja: zašto nećeš doć?
upb: rekao je doktor gojković ( psihijatar) da on želi porazgovarati s tobom zbog tvog ponašanja
ja: ??? ko, šta, molit ću?
upb: evo napisao je :' pogoršanje stanja radi supruge koja se počela neobično ponašati i inzistirati na razvodu. preporuča se obaviti razgovor sa suprugom prije nego se nešto blablabla.'
ja: jebite se i ti i doktor gojković
upb: ali ajde molim te, malo porazgovaraj s čovjekom, jako je drag i baš misli da ti može pomoći
ja: šta si ti njemu rekao?
upb: pa ono, da se svađamo i da si živčana. ajde molim te, popricaj s njim, ja ću ići kod njega i kod patera ivana i u bračno savjetovalište. učinit ću sve što treba bla bla bla...
ja: neću i zdravo
onda sam nazvala dotičnog doktora, kojeg slučajno poznajem od prije ( ne kao pacijentica, nego je bio jako blizak sa mojim ujakom ). ovako je tekao razgovor:
ja: dobro večer doktore, ovdje nemoguca
doktor: ooooo, nemoguca, baš mi je drago da te cujem, rekao sam upbu da bi ti trebala blalala
ja:ne želim
doktor:ali ja tebe poznajem i mislim da si dobra osoba i nije nalik na tebe da donosiš ishitrene odluke
ja: nije ishitena odluka
doktor: ma meni se cini da je, ajde ti fino dođi kod mene na razgovor
ja: ne želim
doktor: idite u bračno savjetovalište
ja: bili smo
doktor: idite opet
ja: NEĆU, NEĆU, NEĆU
e kad nisam pukla. već 8 mjesei smo praktiki pred razvodom, a sad je to odjednom ishitrena odluka.čudesa. e jebeš mi sve ako onaj fratar nema supr moći. hahaha.
danas u 11 sati idem kod pravnice sa upb-om. sporazumno se rastajemo. jutro je dobro počelo. moj veliki dečko se spremio u vrtic bez prigovora, mali dečko se igra, a cura još spava. ja sam malo nervozna, ali nastojim biti optimistična. ovaj vikend je bila motorijada u mom gradu. bila sam na koncertu hladnog piva. malo mi se podiglo samopouzdanje, pošto su mi se uglavnom uvaljivali likovi od 19- 22 godina. predpostavljam da bi mi to trebalo laskati. bila sam odlučila da ću te večeri zabrijati s nekim, ali iako je izbor bio više nego zadovoljavajuci, nisam to učinila. bilo mi je prečudno. imam potrebu zatvoriti poglavlje u svom životu, pa mi se to učinilo kao dobar način, pa mi se onda učinilo da to ipak nije dobar način. eto, da sam brža na odlukama, ovo bi sve bilo iza mene. sad samo mogu boga moliti da me zaobiđu depresije koje se vežu u razvod. uskoro postajem samohrana majka troje djece. pomalo me to plaši. ali, bit će sve uredu. nadam se
u zadnje vrijeme prijatelji upb-a mi se javljaju. pružaju mi podršku. zajednicki prijatelji kojima je on bio draži dolaze kod mene na kavu, a njemu se više ne javljaju. inace zaista jesam onaj užasni: jesamtifinorekla tip osobe, ali to mi trenutno ne pruža sadisfakciju. da, svi znaju da sam dala sve od sebe, da sam bila poštena u cijloj situaciji. neki kažu da je lakše kada nemoraš sebe kriviti, ali u mom slucaju to ništa ne mjenja. popit cu nekoliko kava više nego on i vratiti se u kaos od svog života. a ipak, hvala prijateljima, novima i starima. i ovo jutro bi bilo puno teže da na kavu ne dolazi žena njegovog prijatelja. lakše cu nastaviti sa životom dokle god imam prijatelje koji će me izvalciti iz mojih kriza. hvala i vama koji komentirate ovaj blog. na neobican nacin, znate me neopisivo razveseliti. ljudi su, unatoc svemu potrebni u životu. ja to znam, ipak sam rodila tri mala čovjeka. :)))
| < | srpanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
čudna metoda preživljavanja stresnog razdoblja.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr